21. N.K.G., GRADAČAC, 27.08.2023. – OPROŠTAJNA MISA
Suci 2, 11-19
Čitanje Knjige o Sucima
U one dane: Sinovi Izraelovi
počeli su činiti ono što je zlo u Gospodnjim očima i služili su baalima.
Ostaviše Gospodina, Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, i
pođoše za drugim bogovima, između bogova okolnih naroda. Klanjali im se i
gnjevili Gospodina. Ostavili su Gospodina da bi služili Baalu i Aštarti. Zato
Gospodin izli gnjev svoj na Izraela: prepusti ih pljačkašima da ih plijene,
izruči ih neprijateljima uokolo, tako te se ne mogoše oduprijeti. Što bi god
počeli, ruka se Gospodnja okretala protiv njih na njihovu nesreću, kao što im
je Gospodin rekao i kao što im se zakleo. I tako zapadoše u veliku nevolju.
Tada im Gospodin stade
podizati suce, da ih izbavljaju iz ruku onih koji su ih pljačkali. Ali oni ni
svojih sudaca nisu slušali, nego se podavali drugim bogovima te im se klanjali.
Brzo su zašli s puta kojim su išli oci njihovi slušajući Gospodnje zapovijedi;
oni nisu činili tako. Kada im je podizao suce, Gospodin bijaše sa svakim sucem
te ih izbavljaše iz ruku njihovih neprijatelja za svega vijeka sučeva, jer se
sažalilo Gospodinu koliko su uzdisali pod jarmom onih koji su ih ugnjetavali. A
kada bi sudac umro, oni bi opet zapadali u veću pokvarenost nego njihovi oci.
Išli su za drugim bogovima, služili im i klanjali im se, ne odustajući od
svojih opakih djela i postupaka.
Riječ Gospodnja.
Ps
106, 34-37.39-40.43ab.44
Sjeti nas se, Gospodine, po dobroti prema svome
puku!
Ne istrijebiše naroda,
za koje im Gospodin bješe naredio.
S poganima miješahu se,
naučiše djela njina.
Štovahu likove njihove
koji im postaše zamka.
Žrtvovahu sinove svoje
i svoje kćeri zlodusima.
Djelima se svojim uprljaše,
učiniše preljub svojim nedjelima.
Na svoj narod Gospodin srdžbom planu,
zgadi mu se njegova baština.
Prečesto ih izbavljaše,
al' ga razjariše naumima svojim.
On pogleda opet na nevolju njinu
kad njihove molitve začu.
Mt 19,
16-22
Čitanje svetog Evanđelja po
Mateju
U ono vrijeme: Gle, pristupi
Isusu neki čovjek i reče: »Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život
vječni?« A on mu reče: »Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako
hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.« Upita ga: »Koje«? A Isus reče:
Ne ubij!
Ne čini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno!
Poštuj oca i majku!
I ljubi svoga bližnjega kao
sebe samoga!
Kaže mu mladić: »Sve sam to
čuvao. Što mi još nedostaje?« Reče mu Isus: »Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj
što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za
mnom.« Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.
Riječ
Gospodnja.
***
ZA
RAZMATRANJE: UVJET ZA ŽIVOT VJEČNI!
1. …
MH
***
ZA MALENE:
ISUS
SE NUDI KAO SPOKOJ IZMORENIM I OPTEREĆENIM DUŠAMA.
SREDSTVO
DO SPOKOJA JE NJEGOV SLATKI JARAM I LAKO BREME.
PROČITAJ:
MT 11,25-30.
MH
***
Poruka pape Franje za 56.
Svjetski dan mira koji se slavi 1. siječnja 2023.
Nitko ne može spasiti sâm sebe.
Krenuti ispočetka nakon
COVID-19 da bismo zajedno zacrtali putove mira
»A o vremenima i trenucima
nije, braćo, potrebno pisati vam. Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi
baš kao kradljivac u noći« (Prva poslanica svetoga Pavla Solunjanima 5, 1-2).
1. Tim je riječima apostol Pavao pozvao
zajednicu u Solunu da, u iščekivanju susreta s Gospodinom, ostane postojana, s
nogama i srcem čvrsto na zemlji, sposobna pažljivim pogledom promatrati
stvarnost i događaje povijesti. Čak i kad se događaji u našem životu čine
tragičnima i osjećamo se gurnutima u mračni i teški vrtlog nepravde i patnje,
pozvani smo pobrinuti se da nam srce bude otvoreno nadi, staviti svoje
pouzdanje u Boga koji nam daje svoju prisutnost, koji nas prati s nježnošću,
podupire nas u našim naporima i nastojanjima i, iznad svega, usmjerava nas na
našem putu kroz život. Zato sveti Pavao neprestano potiče zajednicu na budnost,
traženje dobrote, pravde i istine: »ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i
trijezni budimo« (5, 6). To je poziv da budemo budni, da se ne zatvaramo u
strah, patnju ili rezignaciju, da ne podlegnemo rastresenosti, da ne klonemo
duhom, nego da budemo poput stražara koji znaju ostati budni i uočiti prva
svjetla zore, posebno u trenucima najveće tame.
2. COVID-19 nas je bacio u tamnu noć,
izbacivši nas iz kolotečine našeg svakodnevnog života, poremetivši naše planove
i navike, narušivši prividan mir čak i najprivilegiranijih društava, uzrokujući
nesnalaženje i patnju i prouzročivši smrt velikog broja naše braće i sestara.
Našavši se u vrtlogu
neočekivanih izazova i u jednoj situaciji koja nije bila sasvim jasna ni sa
znanstvenoga gledišta, svijet zdravstva se pokrenuo kako bi ublažio golemu
patnju i pokušao pronaći lijek, a jednako tako i političke vlasti koje su
morale poduzeti značajne mjere u pogledu organizacije i upravljanja u hitnim
situacijama.
Osim tjelesnih simptoma,
COVID-19 je izazvao opću slabost koja se ukorijenila u srcima mnogih pojedinaca
i obitelji, s nezanemarivim posljedicama, pojačanim dugim razdobljima izolacije
i raznim vrstama ograničenja slobode.
Ne smijemo, k tome, zaboraviti
da je pandemija dotakla neke neuralgične točke društvenog i gospodarskog
poretka, ukazavši na proturječnosti i nejednakosti. Ugrozila je sigurnost
zaposlenja mnogih pojedinaca i dodatno pogoršala problem usamljenosti koji
uzima sve više maha u našim društvima, naročito usamljenosti najslabijih i
najsiromašnijih. Sjetimo se samo, na primjer, milijuna neformalnih radnika u
mnogim dijelovima svijeta koji su ostali bez posla i bez ikakvih potpora
tijekom razdoblja karantene.
Pojedinci i društvo rijetko
napreduju u situacijama koje izazivaju takav osjećaj poraza i gorčine. Tada,
naime, dolazi do slabljenja napora koje se ulaže u izgradnju mira kao i do
raspirivanja društvenih sukoba, frustracija i nasilja raznih vrsta. U tome
smislu, čini se da je pandemija uzdrmala i najmirnije dijelove našeg svijeta,
otkrivajući bezbrojne ranjivosti.
3. Nakon tri godine, došlo je vrijeme da
se preispitamo, učimo, rastemo i dopustimo da se u nama kao pojedincima i u
zajednici dogodi duboka promjena; da iskoristimo ovo povlašteno vrijeme kako bi
se pripremili za “dan Gospodnji”. Više sam puta ponovio da iz krize nikad ne
izlaziš isti: iz nje izlaziš ili bolji ili gori. Pozvani smo danas zapitati se:
što smo naučili iz ove pandemijske situacije? Kojim nam je novim putovima
krenuti da se oslobodimo okova svojih starih navika, kako bismo bili bolje
pripremljeni i odvažili se na nešto novo? Koje znakove života i nade možemo
uočiti kako bismo krenuli naprijed i pokušali naš svijet učiniti boljim
mjestom?
Nakon što smo se izravno
osvjedočili u krhkost koja karakterizira ljudsku stvarnost i našu osobnu
egzistenciju, možemo zasigurno reći da najveća lekcija kojoj nas je COVID-19
naučio jest svijest da svi trebamo jedni druge, da je naše najveće, ali i
najkrhkije blago ljudsko bratstvo, utemeljeno na našem zajedničkom
bogosinovstvu, te da se nitko ne može sâm spasiti. Prijeko je potrebno, stoga,
zajedno tražiti i promicati univerzalne vrijednosti koje su putokazi na putu
koji vodi do tog ljudskog bratstva. Naučili samo također da povjerenje koje smo
polagali u napredak, tehnologiju i učinke globalizacije nije bilo samo
pretjerano, nego se pretvorilo u individualističku i idolopokloničku opijenost,
ugrozivši jamstva pravde, sklada i mira za kojima tako silno žudimo. U našem
svijetu u kojem se sve odvija velikom brzinom, rašireni problemi neravnoteža,
nepravdi, siromaštava i marginalizacija vrlo često raspiruju nemire i sukobe,
te uzrokuju nasilje, pa čak i ratove.
Dok je s jedne strane pandemija
sve to iznijela na vidjelo, s druge strane imali smo priliku otkriti pozitivne
stvari kao što su blagodat povratka poniznosti, zatim smanjenje nekih
konzumerističkih zahtjeva, obnovljeni osjećaj solidarnosti koji nas poziva da
zbacimo sa sebe oklop svoje sebičnosti i otvorimo se patnjama i potrebama
drugih, te, na kraju, predano zalaganje, u nekim slučajevima doista herojsko,
mnogih osoba koje su se žrtvovale kako bi svi mogli što je bolje moguće
prebroditi dramu koju je izazvala ta hitna situacija.
Iz tog iskustva proizišla je
snažnija svijest koja poziva sve, narode i države, da ponovno u središte stave
riječ “zajedno”. Naime, upravo zajedničkim naporima, u bratstvu i solidarnosti,
gradimo mir, osiguravamo pravdu i prolazimo kroz najbolnije događaje.
Najučinkovitiji odgovori na pandemiju bili su, doista, oni u kojima su se
društvene skupine, javne i privatne institucije i međunarodne organizacije
udružile, ostavljajući po strani svoje partikularne interese, kako bi odgovorile
na taj izazov. Samo mir koji se rađa iz bratske i nesebične ljubavi može nam
pomoći prevladati osobne, društvene i svjetske krize.
4. I baš kad smo se usudili nadati da je
najgore u noći pandemije COVID-19 iza nas, nova strašna nesreća zadesila je
čovječanstvo. Svjedoci smo izbijanja još jedne pošasti: još jednog rata, koji
se dijelom može usporediti s COVID-19, no koji je posljedica krivih ljudskih
odluka. Rat u Ukrajini odnosi nevine žrtve i širi neizvjesnost, ne samo među
onima koji su njime izravno pogođeni, već, na širi i neselektivan način, i među
onima koji tisućama kilometara daleko trpe njegove kolateralne posljedice –
dovoljno je podsjetiti samo na probleme s opskrbom žitom i cijene goriva.
To, zasigurno, nije doba nakon
COVID-a kakvom smo se nadali ili očekivali. Ovaj rat, kao i svi drugi sukobi
diljem svijeta, poraz je za čitavo čovječanstvo, ne samo za strane koje su u
njega izravno uključene. Dok je cjepivo za COVID-19 pronađeno, za rat još
uvijek nisu pronađena prava rješenja. Sigurno da je virus rata teže pobijediti
od virusa koji pogađaju ljudsko tijelo, jer ne dolazi izvana, nego iznutra, iz
srca čovječjega nagrđena grijehom (usp. Markovo Evanđelje 7, 17-23).
5. Što se, dakle, od nas traži? Traži se,
prije svega, da dopustimo da nam se srce promijeni izvanrednom situacijom koju
smo proživjeli, to jest da dopustimo Bogu da, preko ovog povijesnog trenutka,
preobrazi naše uobičajene kriterije tumačenja svijeta i stvarnosti. Ne smijemo
više misliti samo na to kako čuvati svoje osobne ili nacionalne interese, nego
se moramo voditi idejom općeg dobra, s istančanim osjećajem za zajednički
život, odnosno kao “mi” otvoren sveopćem bratstvu. Ne možemo težiti samo tome
da zaštitimo same sebe, već je kucnuo čas da se svi zalažemo oko ozdravljenja
našeg društva i našeg planeta, stvarajući temelje za pravedniji i mirniji
svijet, ozbiljno predan traženju dobra koje će doista biti opće.
Kako bismo to učinili i živjeli
bolje nakon izvanrednog stanja COVID-19, ne možemo zanemariti temeljnu
činjenicu: mnoge moralne, društvene, političke i ekonomske krize koje
doživljavamo međusobno su povezane, a ono na što gledamo kao na pojedinačne
probleme zapravo su jedni drugima uzrok ili posljedica. Stoga smo pozvani na
izazove našeg svijeta odgovoriti odgovorno i suosjećajno. Moramo ponovno
razmotriti pitanje osiguravanja javnozdravstvene zaštite za sve; promicati
mirovne napore za okončanje sukoba i ratova koji i dalje uzrokuju žrtve i
siromaštvo; zajednički i složno brinuti o našem zajedničkom domu i provoditi
jasne i učinkovite mjere za borbu protiv klimatskih promjena; boriti se protiv
virusa nejednakosti i osigurati hranu i pristojan posao za sve, podupirući one
koji ne zarađuju niti minimalnu plaću i nalaze se u vrlo teškim situacijama. Sablazan
gladovanja cijelih naroda ostaje otvorena rana. Moramo, kroz odgovarajuće
politike, poduzeti odgovarajuće mjere za promicanje prihvaćanja i integracije,
posebno u pogledu migranata i onih koji žive kao odbačeni u našem društvu. Samo
ako se u tim situacijama budemo predano žrtvovali, s altruističkom željom
nadahnutom Božjom beskrajnom i milosrdnom ljubavlju, moći ćemo graditi novi
svijet i pomoći u izgradnji Božjeg Kraljevstva, koje je kraljevstvo ljubavi,
pravde i mira.
Dijeleći s vama ova razmišljanja,
izražavam nadu da ćemo u novoj godini moći hodati zajedno i okoristiti se onim
čemu nas povijest može naučiti. Upućujem svoje najbolje želje šefovima država i
vlada, čelnim ljudima međunarodnih organizacija i vođama raznih religija. Svim
muškarcima i ženama dobre volje želim da uzmognu izgrađivati iz dana u dan, kao
mirotvorci, dobru godinu! Neka Marija Bezgrješna, Isusova Majka i Kraljica
mira, zagovara nas i čitavi svijet!
Iz Vatikana, 8. prosinca 2022.
FRANJO
Objavljeno: 16. prosinca 2022.
***
PAPINA MOLITVA POSVEĆENJA RUSIJE I UKRAJINE BEZGRJEŠNOM
SRCU MARIJINU
25.03.2022.
"Marijo, Majko Božja i Majko naša, u ovome se času nevolje utječemo
tebi. Ti si Majka, voliš nas i poznaješ: ništa ti nije skriveno što nosimo u
srcu. Majko milosrđa, toliko smo puta iskusili tvoju brižljivu nježnost, tvoju
prisutnost koja donosi nanovo mir, jer nas uvijek vodiš k Isusu, Knezu mira.
Međutim, mi smo izgubili put mira. Zaboravili smo opomenu tragedija iz
prošloga stoljeća, žrtvu milijuna poginulih u svjetskim ratovima. Zanemarili
smo napore Zajednice država i izdajemo snove mira naroda i nade mladih.
Razboljeli smo se pohlepom, zatvorili smo se u nacionalističke interese,
uvenuli smo u ravnodušnosti i onesposobili se egoizmom. Htjeli smo radije zanemariti
Boga, živjeti s našim lažima, njegovati agresivnost, zatrti živote i gomilati
oružje, zaboravljajući da smo čuvari svoga bližnjeg te istog zajedničkog doma.
Ratom smo razorili perivoj Zemlje, grijehom smo povrijedili srce našeg Oca koji
nas želi kao braću i sestre. Postali smo ravnodušni prema svima i svemu, osim
prema nama samima. I sa sramom govorimo: oprosti nam, Gospodine!
U bijedi grijeha, u našim naporima i u našoj krhkosti, u otajstvu bezakonja
zla i rata ti nas, Majko sveta, podsjećaš da nas Bog ne ostavlja, nego nas
nastavlja gledati s ljubavlju, željan oprostiti nam i podignuti nas. On je taj
koji nam je darovao tebe i položio je u tvoje bezgrješno Srce utočište za Crkvu
i čovječanstvo. Po božanskoj si dobroti s nama te nas i u naizgled bezizlaznim
situacijama povijesti nježno vodiš.
Utječemo se dakle tebi, kucamo na vrata tvoga Srca mi, tvoja draga djeca,
koju se ne umaraš posjećivati u svako doba i pozivati na obraćenje. U ovome
tamnome času dođi nam pomoći i utješiti nas. Ponovi svakome od nas: “Nisam li
možda prisutna ovdje ja, koja sam tvoja Majka?ˮ Ti znadeš kako razvezati vezove
našega srca i čvorove našega vremena. Darujemo ti naše povjerenje. Sigurni smo
da ti, osobito u trenutku kušnje, ne odbijaš naše molitve i dolaziš nam u pomoć.
Tako si učinila u Kani Galilejskoj, kada si požurila trenutak Isusovog
posredovanja te si uvela u svijet njegovo prvo znamenje. Kada je slavlju
prijetio kraj, u žalosti si mu kazala: «Vina nemaju» (Iv 2,3). Majko, ponovi to
Bogu opet, jer danas smo iscrpili vino nade, iščezla je radost, razvodnilo se
je bratstvo. Izgubili smo čovječnost, rasuli smo mir. Postali smo sposobni za
svako nasilje i razaranje. Žurno nam treba tvoj majčinski zahvat.
Primi stoga, o Majko, ovu našu prošnju.
Ti, Zvijezdo mora, ne dopusti da potonimo u ratnoj oluji.
Ti, Škrinjo novoga saveza, nadahni planove i putove pomirenja.
Ti, “Zemljo Nebeskaˮ, ponovno donesi Božju slogu u svijet.
Iskorijeni mržnju, smiri osvetu, nauči nas oprostu.
Oslobodi nas od rata, sačuvaj svijet od nuklearne prijetnje.
Kraljice Krunice, probudi u nama potrebu za molitvom i ljubavlju.
Kraljice ljudske obitelji, pokaži narodima put bratstva.
Kraljice mira, isprosi svijetu mir.
Tvoj plač, Majko, neka pokrene naša otvrdnula srca. Suze koje si za nas
prolila neka učine da procvjeta ova dolina koju je naša mržnja isušila. I dok
zveckanje oružja ne šuti, tvoja molitva neka nas raspoloži za mir. Tvoje
majčinske ruke neka zagrle one koji pate i koji bježe pod naletom bombi. Tvoj
majčinski zagrljaj neka utješi one koji su primorani napustiti svoje kuće i
svoju Domovinu. Tvoje ožalošćeno Srce neka nas potakne na suosjećanje te nas
odvaži da otvorimo vrata i da se pobrinemo za ranjene i odbačene ljude.
Sveta Majko Božja, dok si pod križem stajala Isus ti je, gledajući učenika
pored tebe, rekao: «Evo ti sina» (Iv 19,26): tako ti je povjerio svakoga od
nas. Zatim učeniku, svakome od nas, reče: «Evo ti majke» (r. 27). Majko, želimo
te sada primiti u naš život i u našu povijest. U ovome času čovječanstvo,
iscrpljeno i uznemireno, stoji s tobom pod križem. Ima potrebu povjeriti se
tebi, po tebi Kristu se posvetiti. Ukrajinski i ruski narod koji te časte s
ljubavlju, utječu se tebi, dok tvoje srce kuca za njih i za sve narode pogođene
ratom, glađu, nepravdom i bijedom.
Mi zato, Majko Božja i naša, svečano povjeravamo i posvećujemo tvom
bezgrješnom Srcu nas same, Crkvu i svekoliko čovječanstvo, a na poseban način
Rusiju i Ukrajinu. Primi ovaj naš čin kojeg izvršavamo s povjerenjem i
ljubavlju, učini da prestane rat, providi svijetu mir. Ono „da“ koje je niknulo
iz tvoga Srca otvorilo je vrata povijesti Knezu mira; vjerujemo da će iznova,
posredstvom tvojega Srca, doći mir. Tebi dakle posvećujemo budućnost cijele
ljudske obitelji, potrebe i očekivanja naroda, tjeskobe i nade svijeta.
Neka
se po tebi na Zemlju izlije božansko Milosrđe i neka slatki otkucaj mira ponovno
odjekuje našim danima. Ženo onoga “daˮ, nad koju je sišao Duh Sveti, donesi među nas Božji sklad. Napoji naše usahnulo
srce, ti koja si “živo vrelo nadeˮ. Vezla si Isusu tkivo čovještva, učini i nas tkalcima zajedništva. Hodila si
našim putevima, vodi nas stazama mira. Amen."